Happy Interactions
Diplomski projekt Olega Šurana na studiju Dizajna u novim medijima Umjetničke akademije u Splitu koristi metodologiju iz područja interakcije čovjeka i računala (HCI) i dizajna interakcija (IxD) kroz kritički dizajnerski pristup (mentori su bili Ivica Mitrović i Dejan Kršić).
Projekt kritički propituje današnje široko korištene koncepte interakcije čovjeka i računala (prije svega klasične ulazne uređaje kao što su miš i tipkovnica, te metafore koje koriste grafička korisnička sučelja).
Danas prihvaćeni koncepti su prvenstveno usmjereni prema olakšavanju korištenja računala. Autor smatra da se na ovaj način sam korisnik otuđuje, tj. udaljava od svijeta računala (onoga “iza ekrana”). Šuran kaže da dok učimo čitati, učimo i pisati, a dok učimo koristiti računalo, ne učimo ga programirati, tj. razumjeti način na koji ono funkcionira.
Rad je izveden u četiri faze: uvodna istraživanja, izrada prototipa, evaluacija i redizajn.
Na osnovi uvodnih istraživanja, koja su uključivala opažanje, upitnik, intervju i izvršavanje zadataka, potvrđeni su hipotetski tipovi korisnika računala:
- Tip A – korisnici s kratkim iskustvom korištenja (manje od 3 godine), vidnim manjkom samopouzdanja kod korištenja, slabim razumijevanjem računala i izraženom odbojnošću spram računala;
- Tip B – korisnici sa srednjim iskustvom korištenja (2 do 15 godina), snalažljivi i samopouzdani u korištenju, računalo smatraju izvorom zabave i skloni su emocionalno se vezani za vlastito osobno računalo;
- Tip C – korisnici s najdužim iskustvom korištenja (više od 10 godina), računalo koriste svakodnevno u poslu i smatraju ga alatom.
Za svaki od ovih tipova korisnika izrađeni su prototipovi ulaznih uređaja i sučelja. Dizajnirani ulazni uređaji su temeljeni na konceptima interakcija koji su uključivali fizičku aktivnost. Primjerice stiskanje nožnih pedala kod copy i pasteakcija ili pomicanje potenciometara kod izvođenja kerning akcije.
Tih devet prototipova su pomoću Čarobnjak iz Oza tehnike, gdje su ostavili dojam potpuno funkcionalnog proizvoda, testirani/vrednovani na ispitanicima. Prototipovi su prezentirani kroz imaginarni brend HI – Happy Interactions.
Šuran navodi u raspravi da su rezultati testiranja pokazali da tehnologija namijenjena zabavnom i lakom korištenju osobnog računala zapravo ne doprinosi samom razumijevanju računala, već odvaja korisnika od računalnog svijeta. Tako se kod prototipova koje su korisnici ocijenili kao “smiješne, zabavne i lake za korištenje” pokazao najmanji pomak (u usporedbi sa ulaznim ispitivanjem) u razumijevanju načina funkcioniranja računala. S druge strane su prototipovi koji su ocijenjeni kao “korisni ali da ne nude zabavu” pokazali najveći pomak u razumijevanju računala (visoku razinu apstraktnog razmišljanja).
Šuran razlikuj alate (objekti koji se koriste u svrhu izvršavanja zadataka) i artefakte (objekti koji su fokus koncentracije). Za njega alati daju prostor za svjesne odluke korisnika u realizaciji zamišljenih ciljeva, omogućuju učenje kroz pogreške i korištenje, te samim time i razumijevanje samog sustava. Artefakti, s druge strane, potiču korištenje, ali na način da korisnika usmjeravaju. Ovakva vođena interakcija temelji se na intuiciji, stoga kako Šuran zaključuje i ne pridonosi promišljanju načina funkcioniranja računala.
English
In his MA thesis (New Media Design at Arts Academy in Split) Oleg Šuran critically examines the current widely used concepts of human-computer interaction (primarily traditional input devices like mouse and keyboard, and the metaphors in graphical user interfaces). Today concepts are principally directed toward facilitating the use of computers. He believes the users are actually alienated, i.e. detached from the world of computers (the one “behind the screen”). The process of learning how to read is intertwined with the learning of writing, while the process of learning how to use a computer does not imply the development of programming skills.
Research is based on activity-centered Human-Computer Interactions (HCI) and Interaction Design (IxD) methodology, with the critical design approach (supervisors: Ivica Mitrović and Dejan Kršić). The project resulted with a series of nine prototypes (five input devices and four interfaces) developed trough four stages: design research, prototyping, evaluation and redesign. Prototypes were gathered around fictive brand of Happy Interactions (HI).
Evaluation showed that prototypes which were assessed as “fun and easy to use” had virtually no effect on users understanding of the computer. On the other hand, those prototypes which were assessed as “useful but somewhat boring” showed a greater level of abstract thinking and understanding of the computer compared to the initial testing.
Through his work Šuran confirms three hypothetical types of users based upon their experience of using a personal computer, their understanding of how computers work and their attitude towards computers. Šuran distinguishes two types of input devices and interfaces: artifacts (center of attention) and objects (tools). He argues that today’s HCI concepts are strongly based on facilitating the use of computers (trough fun and metaphors), rather than educating the user (on how it works).
Članak je preuzet sa bloga o dizajnu interakcija – Interakcije.
