Knjiga: Dizajniranje novih medija
U petak, 7. prosinca 2012. na Umjetničkoj akademiji u Splitu prezentirana je knjiga Dizajniranje novih medija, Dizajn i novi mediji – hrvatski kontekst (1995−2010), autora Ivice Mitrovića. Urednik i autor predgovora je Dejan Kršić, a dizajn potpisuje Oleg Šuran. Knjiga je izašla u izdanju Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije (DVK/UMAS). Knjiga se može nabaviti direktnom narudžbom na bibl@umas.hr, a uskoro će biti dostupna u svim boljim knjižarama te Hrvatskom dizajnerskom društvu po cijeni od 100 kn.
Knjiga predstavlja istraživanje koje se proteklih nekoliko godina bavi novim medijima u kontekstu hrvatske dizajnerske scene.
Istraživanje je pokrenuto u sklopu projekta Vizualna kultura i novi mediji, koji je inicirao Centar za vizualne studije (CVS), tj. voditelj projekta Klaudio Štefančić, a intencija istraživanja bila jasnije profilirati hrvatsku dizajnersku praksu u kontekstu novomedijskog prostora. Primarni fokus istraživanja nije bilo kronološko i sveobuhvatno bilježenje povijesti dizajnerskog rada, već sagledavanje ove specifične dizajnerske prakse, od njezina početka sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća do kraja 2010. godine, na primjerima reprezentativnih odabranih projekata.
Odabrani radovi analizirani su u dizajnerskom kontekstu, za razliku od dosadašnje prakse, gdje su najčešće promatrani kroz umjetnost u novim medijima, te tako nisu dobili odgovarajuću kritičku refleksiju. Cilj ovog subjektivnog i panoramskog razmatranja i analize jest naznačiti tijek razvoja, temeljne faze i smjerove, te ih ponuditi na daljnju raspravu i nadopunu. Prikupljanjem i povezivanjem svih relevantnih informacija stvara se korpus znanja koje će biti trajno dostupno za daljnju kritičku analizu. Obuhvaćeni su projekti koji su bili samoinicirani, nastali autorskim eksperimentiranjem s novim medijima, koji su unijeli konceptualne, dizajnerske, medijske i tehnološke novosti, te su tako značajno utjecali na lokalnu scenu. Radi se o inovativnim, istraživačkim i progresivnim radovima koji razumiju nove medije kao specifičan oblik komunikacije, a ne kao tehnološku zamjenu za “stare medije”.
Razvoj dizajna u području novih medija u hrvatskom kontekstu promatran je u tri glavne faze, koje nisu nužno u odnosu linearnog vremenskog slijeda, već se, kako je vidljivo iz prikazanih primjera, isprepleću na rubovima, tj. odvijaju katkad istovremeno.
Prva faza započinje pojavljivanjem internet mreže u Hrvatskoj, koja je u početku prisutna preko akademske CARNet mreže i neovisnih cybercaffe barova, a nastavlja se uspostavljanjem dizajnerske scene u ovom području. Radove ove faze odlikuje zaokupljenost autora radošću stvaranja, slobodom, demokratičnosti i nekontroliranosti, te tehnološkom demokratizacijom novih medija.
U drugoj fazi, od sredine 2000-ih godina, novi mediji postaju sve više mainstream mediji, čime pomalo završava prva eksperimentalna faza. Postavljaju se web standardi, a upotrebljivost i pristupačnost postaju najznačajniji elementi medija. Razvojni proces odlikuje podjela poslova i profesionalna produkcija.
Usporedo s prethodnom fazom javljaju se procesi ponovnog uspostavljanja razlikovnosti i eklektičnosti dizajna, koja se očituje kod web sjedišta gdje je korisnik/autor ujedno i dizajner (npr. MySpace). Formiraju se nove platforme, koje se koriste postojećim kao produkcijskim elementima (Flickr, Vimeo,YouTube i slična sjedišta postaju novi elementi dizajna). Zapravo, dolazi do procesa koji se mogu nazvati “dizajn bez dizajna”, gdje se nove vizualne forme i sučelja interakcije formiraju od već postojećih sjedišta i njihovih sučelja. Dizajnerska praksa nije više nužno temeljena na vizualnom ili taktilnom otjelovljenju, već se može ostvariti i na nematerijalnim razinama (primjerice, dizajniranjem interakcija).
Hrvatska dizajnerska praksa u području novih medija je tijekom svojih petnaest godina povijesti, od polovice devedesetih godina prošlog stoljeća do danas, prošla put od početnog oduševljenja konceptualnim, dizajnerskim, medijskim i tehnološkim mogućnostima “novih medija” do uspostavljanja produkcijskih i oblikovnih standarda mainstream medija. Značajno je da je u tom procesu ostvareno legitimiranje ovog područja dizajna, koji je danas ravnopravan dio hrvatske dizajnerske scene. Očito je da će u idućem razdoblju razvoja dizajnerske prakse biti prepoznati i zanimljivi oni autori i autorice koji budu dizajnirali komunikacijske i interakcijske protokole koji će unutar novih medija stvarati nove vrijednosti i značenja, tj. neprestano stvarati nove “nove medije”. Radi se o autorima koji će svojim angažiranim, proaktivnim i eksperimentalnim pristupom, propitivanjem odnosa tehnologije i korisnika (društva), konstantno “dizajnirati nove medije”.
Istraživanje je prezentirano u svibnju 2011. godine kroz izložbu odabranih 30 radova u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva u Zagrebu. Izložba i razgovor su predstavljali završni korak, prikupljanje finalnih spoznaja i refleksija prije objave knjige koja detaljno i trajno dokumentira ovo istraživanje.
http://dvk.umas.hr/novimediji
Članak je preuzet sa bloga o dizajnu interakcija – Interakcije.
