poezija

željezo na nebu

A.P. – 31. 05. 2015.

mala zrnca ako dobro gledaš
mimo vjetra
niz zrake sunca
po koja ptica
kako to već bude
ako je sreće
legni na travu
i pusti kralježnicu da se slegne
gradovi su iznad tebe
i ispod naravno
ali nisi siguran u to
pa šutiš
a ne šutiš rado
pa pišeš
samo da me nikad nitko
ne nazove pjesnikom
misliš
jer oni često griješe
ali ajde
ljudi su
i žive u gradovima
pa neke i griješe
barem ne truju djecu
ali ni u to nisi siguran
pa šutiš
ne želiš da te ljudi mrze
nitko ne želi da ga ljudi mrze
osim možda…
opet ti pjesnici
većina kao da baš to želi
kao da rade na tome
i onda to uvezu
i hvale se
ooo, daaa, ja sam pjesnik
i ja ovo i ono
a vi svi ostali ne…
i baš me briga
moje su misli duboke
a vaše su plitke
i ja patim a vi ne
kmee, kmee, kmee…

O.Š. – 30. 05. 2015.

Dinara imam
vreću punu
imam i dva psa
koja skaču zamnom
dok izlazim iz kuće

Imam i dvadesetak boca
u kartonskoj kutiji
koje ću kad se skupe
ostaviti kraj kontejnera

Par biljaka svoje lišće
pruža prema Suncu kraj prozora
i par guštera isto

Da imam snove zapisao bi’ ih
Da imam žene karao bi’ ih

Muči me pjesma 25 komada za Maura
muči me iz razloga što stanoviti Mauro
brije tu spiku a ja ne

Muče me djevojke ljeti
i muče me žene zimi

Sigurno je za reč’
da sam mučan
i da je mučno stanje
moj default

Muče me i materijali
i trud potreban za nešto
ostvariti

Isto me tako muči
i potrebna energija
za negdje putovat

Muče me godine koje su prošle
i one koje tek dolaze
i tuđe i moje

Muči me zajednički život
muči me i samački život
a boga mi i sve između

Muče me ljudi koji
vjeruju u Boga u 21. stoljeću
kao što me muče i njihovi roditelji

Koliko god da uživam
u penzionerskim pričama za kavom
toliko me one i muče

Muči me što ne mogu zapisat misao
o nagom tijelu i odjevenom tijelu
koliko god ta misao bila važna i dobra

A.P. – 24. 05. 2015.

Vasilij je sanjao da
trči kroz šumu sa plavom
košutom i perjem u očima
a on sam je imao
zelene oči
zbog kojih su ga žene voljele

Sa mnogo njih je spavao
ili kako je on znao reći
“Puno sam ih pojebao”

Da li zbog neobičnih slova
ili ružnog običaja da se hvali
zapravo zbog neobičnih snova
a ne slova
i ružnog običaja da se hvali
Vasilij je doživio neugodnost
prilikom jutarnje šetnje
šumom koju je sanjao
kada su ga četiri niska muškarca
na smrt izudarala jasenovim granama.

Na sprovodu
dva dana kasnije
pod crnim kišobranima
mnogo je žena, od kojih su neke bile
izrazito lijepe
plakalo.

Uh, oh

O.M. – 21. 05. 2015.

režem, režem,
režem i režem
cijeli dan režem

tri dana režem
tri noći režem
ruku, režem nogu
režem ruku, režem
i režem…

i nikako doći do kraja
te jebene faking kosti

I had a dream

– 21. 05. 2015.

da sam skoro
pokarao
dobru ribu
ali na kraju
nije bilo ništa
od toga

no ipak
bio je to
lijep san

zapravo toliko lijep
da sam mu dao ime
zapravo više kao naslov
glupo je reći da san ima ime
kao da kažeš da film ima ime

dao sam mu dakle naslov
naslovio sam san
i zauvjek tj. dok sam živ
pamtiti ću ga po tom naslovu.

pjesnici

O.M. – 20. 03. 2015.

nisam dugo pisao
ali možda i bolje
jer sam ionako
— kao i svaki pjesnik prije mene
došao do zaključka
— dok sam sjedio pred ovom
   oronulom hrpom metala
da pjesnici najmanje ševe
ili ševe ali ne na račun toga
što pišu pjesme

sigurno ne na račun toga
što pišu pjesme

Nadrkano je to
kada udišeš pare nekog
asfalta nekih koraka
nekog betona gdje nitko
ne priziva sliku doma

Care, ase, lave, kralju
tvoji žitelji nemaju našu glavu
nemaju crijeva i ne dišu
ne podnose kišu niti imaju
ikakav pojam o povjetarcu za žednih dana

Nijedna forma tih živućih sistema
ne podsjeća već mahne i kaže
stari, ta apstrakcija od doma
konstrukt je tvojih sjećanja
nauči se pit i svugdje ćeš bit

Ostaješ bez riječi
– rekli bi “ostao si paf”
buljiš u prazno
samo stojiš

Naci gej šparuga

O.M. – 09. 01. 2015.

oleg će ga bacit na neku depru
intelekšual gej depra
prekrivena trnjem šparuga
a andi… andi je već u bazenu
ja ga gazim na laganici
trebao bi samo neku fotku
stavit u pozadinu
čisto da izdrkam šurana
i njegove naci gej šparruge

O.Š. – 20. 12. 2014.

Meso je meso
u plastiku omotano
pokriveno pamukom
je meso užitak
a iz mesa je misao

Meso je mali baldahin
koji pro forme stoji
nad krevetima mladih djevojaka
jer su u “takvoj fazi”

Pred mesom
svi su ideali
jalovi

Ako kažemo da vjerujemo mesu
onda vjerujemo u prirodu
i dosljedni smo misli
naših predaka

Ako vjerujemo mesu
sigurni smo u sferičnost Zemlje,
u Sol i, bez pretjerivanja, u maslinu

Eseji-o-slovima_2
 

 

Uvod – Geometrijski Duh

A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U, V, W, X, Y, Z

Geometrijski Duh

Latinični alfabet je materijalizacija geometrijskog Duha. Onog istog koji je u svojoj potrazi za istinom zapalio nestabilnu mješavinu tekućina i lansirao djecu zapadne civilizacije iz orbite već spoznatih iskustava prema onima koje tek treba spoznati.

Rođen kao nedonošće u obitelji trgovaca i mistika, svoje djetinjstvo provodi u Grčkoj kojoj, zbog otvorenog pogleda na svijet, ne smeta disproporcionalnost koja prati te mlade, pubertetske dane.

Stroge vojničine i hladni birokrati Rima, u težnji da ih dostojno predstavlja, rade na onim nezgrapnim detaljima koji im nisu bili po ukusu, i grade mu spomenike u kamenu, a onda mu, u maniri strogih roditelja, tj. skrbnika, govore kako se u kojoj situaciji treba ponašati, i kako treba izgledati, već ovisno o prilici.

Nakon epizode sa čovjekom na križu, koja je zapravo bila pravi razlog raspada tada već disfunkcionalne rimske obitelji, tumara po nesretnoj Europi u potrazi za svojim identitetom, svojim pravim ja. Napokon, pronalazi ga u domu dobrohotnog muža snažnih očinskih nagona, gospodina Karla.

Pun samopouzdanja, nastavlja se motati po okolnim zemljama. Kao stalni saveznik pametnih i progresivnih, postaje njihovim mentalnim produžetkom (ekstenzijom uma), i kao fraktalni uzorak, postiže spontanu samosličnost sa produktima koji su građeni kako bi bili spomenici vremena.

Cijelo to dugo vrijeme, nazovimo ga mističnom epohom, rađa se iz amorfnog limba koji ne poznaje svjetlost sve dokle god ga iz njega ne povuče i preciznošću kirurga na papir ili pergamenu ne iscrta za to posebno izvježbana ruka.

Oko 1450. mistična epoha završava bljeskom njemačkog racionalnog genija i stvari sjedaju na svoje mjesto. Oblici se ne mijenjaju ali tehnologija čini svoje…

A

Aleph, alfa, A.

Aleph su stari Sumerani
koristili za označavanje životinje
koju mi poznajemo kao Vol.

Kako im je ta beštija bila jako
bitna, osmislili su piktogram
koji je predstavljao njenu
glavu.
Izgledao je otprilike ovako: A
Njuška je bila okrenuta prema dolje
a rogovi prema gore.

Kasnije, kada su Grci preuzeli
slovo, aleph je postao alfa,
volovska glava je zarotirana
čime su postignute dvije stvari:

prvo, slika slova je
postala stabilna, drugo,
pismeni dio drevne grčke populacije
godinama se naslađivao činjenicom
da su tim potezom ponizili Sumerane
koje su (neopravdano)
smatrali seljačinama.

Čak i Homer, za koga bismo vjerovali
da je bio iznad niskih strasti
u šestom pjevanju Ilijade, stihovi 175–180,
doduše indirektno, ismijava narod koji je
izumio moderno pismo, riječima:
“A kad deseta zora ružoprsta osvanu veće,
Onda ga zapita i znak od njega vidjeti htjede,
Znak što nošaše njemu od Preta, njegovog zeta.
A kad nemili znak od svojega zeta primi,
Najprije pomamnu ubit Himeru zapovjedi njemu.”

U prvom pjevanju, u stihovima 155–160, međutim,
bez ikakvog uvijanja, Homer vrijeđa i ismijava riječima:
“Niti mi potrše usjev u grudastoj u Ftiji onoj,
Hraniteljici ljudi, među nama jer je daljina
Velika: jesu brda hladovita i more šumno.
Nego smo za tobom pošli, bezobrazniče, da imaš
Radost, tebi smo čast i Menelaju tražili, kujo.”

B

kod alfabetskog pisma općenito su mi draži
kurentni znakovi

iznimka je “B”

verzalni znak neprekrivene erotičnosti
koji me kada ga god vidim ili nacrtam
podsjeti na, e jebiga, možete misliti da sam
autistični pervertit, ne zamjeram,
fine sise, a boga mi i na fino dupence,
sve žensko, naravno.

kulturan, rafiniran vizualni umjetnik
u ovom će slovu prije vidjeti sliku
bifore, romaničke arkade ili nekog
drugog arhitektonskog detalja,
ali ja ne.

kako je ovo posljednje slovo o kojem pišem
dozvolite mi da zaključim.
bez obzira na to kakav oblik
poprime, slova i ostali znakovi u sklop
alfabetskog pisma,
materijalizirani su artefakti geometrijskog
duha.
bez obzira na konotacije koje pojam geometrijsko
nosi sa sobom, slike ovih znakova
dozvoljavaju, kako u svojim elementarnim,
tako i u krajnje stiliziranim oblicima,
bezbrojne interpretacije.
(Je, ljepota je u oku promatrača, a
interpretacija je u mozgu voajera.)?

C

Zanimljivo je promatrati tu
zakrivljenu crtu kao stazu
nekog planeta.
Svi njutnovi zakoni gibanja
pucaju u točkama gdje se linija
prekida.
Planet se kreće po kružnoj ili
eliptičnoj putanji, staje, i vraća
se natrag, odakle je i krenuo.

Još zanimljivije ako priči
dodamo serife.

D

D je umjereno pregnantan oblik
koji poziva da u mislima, po njegovoj lijevoj strani,
nadocrtamo ideogramić žene okrenute u desno
i dobijemo trudnicu.

Ako mu pak dodamo crticu koja
reže vertikalni potez po pola
dobiti ćemo smiješan znak koji
označava smiješan glas sa kojim
pri izgovoru njemci, talijani
i mnogi drugi narodi imaju puno
problema.

Za razliku od njegovog kurentnog
oblika, koji je strukturno zahvalan
za razna estetiziranja,
verzal je poprilično bezličan
i potrebno je dosta truda da ga se
učini dopadljivim.

Rezultati istraživanja koje sam proveo
kod osoba različitih obrazovnih
kategorija, pokazali su da je taj znak
najbolje prošao kod skupine sa
završenom srednjom školom usmjerenja
tokar-varioc.

Izrazito negativno očitovali su se
visokoobrazovani ispitanici sa
završenim fakultetima
iz područja prirodnih znanosti.

Pretežno mišljenje ove ispitne grupe svodi se na to
da je oblik slova bezličan i da nema
definiran karakter, preciznije,
da nema jasno definiran karakter.

E

Na ovom mjestu trebam naglasiti
da se svi tekstovi iz ovog ciklusa
odnose na verzalne oblike.

Slovo E je seljačko slovo.
Neću se iznenaditi ako se ne složite
sa mnom
i ako kažete da je za vas
G seljačko slovo.
Bilo bi ovdje materijala za raspravu
ali dozvolite mi da iznesem svoje
mišljenje o oba slova
i uvjeren sam da ćete se na kraju
složiti sa mnom.

Počnimo najprije sa glasom kao označenikom.
Što vam kaže prijatelj čija vanjština to ničim ne odaje
ali koji je u biti teška seljačina (pa zašto ti je onda prijatelj?, upitati će se pažljiviji čitatelj.)
kada mu objašnjavate koncept
Readymadea Marcela Duchampa?
Kaže vam: “E?” ili u najboljem slučaju ako je još i istrijan:
“A ma.”
Ok, a sada pređimo na formu.

Pokušajte srednji potez slova
produžiti u lijevo za otprilike
deset njegovih dužina…
I… što ste dobili?

dobili ste vile, grablje, lopatu…
Dakle, jasno je, slovo E u ruke
i homo u njivu!

F

Slika ovog slova sjajno ilustrira
položaj usana i glas koji preko njih
izlazi kad
izgovaramo riječi kao što su npr:
fagot, fazan, fufa ili gof.

Kada je donja verikalna crta kraća
od gornje, lako se može primijetiti
da slovo poprima obrise profila
onih ljudi koji imaju nekakvu blažu anomaliju u području
donje vilične kosti, donjeg reda zubi
ili donje usne.

To ne predstavlja problem vrsnim
dizajnerima fontova koji vještim
balansiranjem kontrasta u debljini poteza
te pažljivim oblikovanjem serifa
taj neugodni vizualni efekt
lako dovode do upravo bravuroznih
estetičkih rezultata.

Pišući ove stihove prisjetio sam se jedne
epizode poljskog crtića Gustaf, u kojoj
glavni lik, Gustaf, češljajući frizuru
koja se sastoji od dvije dlake, koristi
češalj koji izgleda istovjetno
ovom slovnom znaku.

G

Kada bih svojim učenicima dao zadatak
da odaberu jedno slovo koje po njihovom
mišljenju na najbolji način ilustrira
pojam “crna rupa”, bio bih izuzetno
zadovoljan kada bi netko od njih
odabrao upravo G, i to beserifno.

U smeću od filma “Interstelar” crna rupa
koja se nalazi u blizini planeta na koji
glupi astronauti trebaju sletjeti kako
bi vidjeli da li je pogodan za život,
zove se, to jest oni su je nazvali
Gargantua.

Slovo G, bez obzira, svojom formom odlično
opisuje fizikalne pretpostavke koje
objašnjavaju ponašanje tog svemirskog tijela.

H

Nigdje mi se ne žuri.
Poklon za ženin rođendan ću
kupiti sutra.
Imam još limenku Lowenbraua, a
cigaru ću ići nažicati preko, kod Robija.
Ili gore, kod Fulvija.

I

Bio sam svjedokom diskusije
koja se vodila između dva dizajnera
od kojih je jedan bio Oleg Morović
a drugi Nikola Đurek.

Morović, dizajner mlađe generacije
inzistirao je na tome da je slovo
“I” najkul slovo kada nema serife,
a kad ih ima, onda postaje jedno od
najmanje kul slova, ako ne i
najmanje kul.

Vjerovatno je problem koji
je akademsku raspravu doveo do fizičkog
obračuna ležao upravo u terminologiji
koju je mladi dizajner koristio
u sukobu mišljenja sa prekaljenim
bardom hrvatske tipografije,
dizajnerom istančanog senzibiliteta,
čovjekom od struke koji ne samo da
uvijek koristi, već i konstantno
nadograđuje stručnu terminologiju
novim izrazima.

Morović je naime zaista koristio riječi
kul, najkul, i ne kul.

Đurek mu je staloženo, na početku,
objašnjavao da serifi ne bi trebali
biti faktor po kojem se a priori
određuje estetika slovnog znaka,
da ima puno drugih faktora koji su
u igri,
i da je to stvar šireg, puno šireg
konteksta.

Ne moram ni naglašavati da mi je kao
pasivnom sudioniku ovog događaja
bilo jasno da je ovdje riječ o
klasičnom sukobu generacija
pa sam, u pokušaju da smirim situaciju
i razgovor vratim na akademsku razinu,
naručio još jednu turu pića
ne sluteći da će alkohol još više
usijati ionako vruću atmosferu,
ali bilo je baš tako.

“Gospodine Đurek, to što ne prihvaćate
žargon kojim ja govorim kada govorim o
uzvišenim stvarima, tj. o, kako biste Vi
rekli, umjetnosti, to ne znači da ja
ne znam o čemu govorim.” kazao je
Morović prinoseći krišku limuna ustima
koju je trenutak ranije uronio u hrpicu soli
na svom zapešću.
“I da se razumijemo, smatram Vas puno
boljim vinarom nego umjetnikom oblikovanja
slova, čime, nemojte me krivo shvatiti,
samo odajem veliko priznanje vinima
koja sam imao sreće kušati u Vašem podrumu.”

Događaj koji je uslijedio nakon tih riječi
ostao mi je u sjećanju kao najbolje
režirani slow motion kadar borbe novije
kineske produkcije.

Obojica su ustali istovremeno,
stolica iza Morovića je pala na pod,
Đurek je snažno zamahnuo desnim krošeom
i poslao Morovića preko susjednog stola
ravno do šanka za koji se ovaj kratko
pridržao, a onda, rušeći boce i čaše
koje su se tamo našle,
polako ispružio po podu.
U trenutku je sve utihnulo,
dečko na šanku je stišao glazbu,
i prije nego što je redar uspio dotrčati iz
susjedne prostorije
Morović je, prilično samouvjereno za
čovjeka u njegovom položaju, rekao:
“Udarac ti je prejak, baš kao i serifi
na “I” u Marlene.1.”

J

Postavio sam učenicima vježbu
da promatranjem okoline
pronađu oblike čije strukture
mogu analoški povezati sa oblicima
slovnih znakova.

Volio bih napisati da su sa ovim
elegantnim znakom imali najmanje
problema i da su otkrili mnoštvo
motiva, ali nije tako.

prošlo je, naime, već četiri tjedna
a većina nije donijela baš ništa.

Zaključio sam da je vrlo teško
motivirati nekoga tko nije unaprijed
motiviran.

Njihovo ležerno ignoriranje i tvrdoglavi
prazni pogledi kao odgovor na moja
očekivanja, govore mi da bih možda
trebao razmišljati o traženju
drugog posla.

K

K kao kužina, kažun, kantun…
Ako k rotirate za 45 stupnjeva u smjeru kazaljke sata
ukazati će Vam se krov kažuna
koji svojim vršnim kamenom, ćukom,
dodiruje svemir
vidjeti ćete i napu iznad ognjišta na kojoj stoje bukaleta,
keremičke ptice obojane pastelnim bojama utopljenima u
sjajnu glazuru, stara fotografija djeda, karte za briškulu
i možda punjač za mobitel.
Iz ovoga proizlazi da smo u pravilu bezrazložno ograničili naš pogled na slova samo na njihov konvencijom zadani
smjer.
Jedan je pjesnik rekao da se izgled žene koja leži bitno razlikuje od njenog izgleda u stojećem položaju, da sada ne ulazim u detalje njegove opservacije.
Zašto tako ne bismo promatrali i slova?
Nije vrag da nas biologija baš toliko determinira?

L

Valter Gropius je jednom prilikom rekao da pristaje stajati na čelu škole samo pod uvjetom da se se na logotipu iste pojavi slovo L.
Tako ili nikako.
Boris Ljubioic, manje eksponirani umjetnik tog doba, koji je sebe volio nazivati dizajnerom, oblikovao je logotip Bauhausa koristeći L kao dominantnu formu koju je koristio kao znak za različite dijelove ljudskog profila.
Kasnije se hvalio kako u inat Gropiusu niti jednom nije slovo postavio u njegov pravilan položaj.
Na tom tragu je dizajnirao i sve svoje kasnije radove.
Radio je uvijek sve u inat i nitko ga zbog toga nije volio.
Gropius je pak bio jako zadovoljan, u prvom redu zato što je zadovoljna bila i njegova supruga Leticia koja je došla na svoje kada se inicijal njezinog imena pojavio na logotipu jedne važne institucije kojom je upravljao njezin voljeni suprug.

M

Jedan od dva glasa u svetoj riječi.

tibetanska priča kazuje da, kada bi svi ljudi
na našem planetu istovremeno
izgovorili Om,
nestalo bi svo zlo koje nas okružuje
i sile svemira oko kojih duhovni vođe
pletu svoja učenja
kroz taj bi zvuk kanalizirale svoju
energiju i nastupilo bi novo doba

alfabetski znak za ovaj labilan fonem
koji, kada ga u izgovoru produžimo
može beskonačno, odnosno, dok nas
pluća služe
nastavljati zatvorenih usta
lagano baca na grafički prikaz
rada srca, tj. kardiogram.

slučajno?

Da.

N

Dvije vertikalne i dijagonala.
Elegantno i britko.

nedostatak simetrije nadoknađuju
bjeline koje tvore dva nasuprot
orijentirana trokuta

treba biti pažljiv kada se
oblikuje serifna varijanta
jer postoji tendencija
pojave nestabilne slike slova.

to se odnosi samo na verzalni oblik,
naravno.

O

Vodka
Vino
Jota
Oral
Doggy

Puno je krasnih riječi
i pripadajućih im značenja
koja u svojoj strukturi imaju upravo
ovo slovo. Slovo. Ovo.
O.

Formalno, to je oblik bez početka i bez
kraja.

Izvedeno iz kruga, pritisnuto silama
sveprisutne gravitacije
preobražava se u elipsu
i počinje sličiti na jaje.

Dovitljivi labinjani kažu “joje”.

Samo zato što, katolici kakvi
uglavnom jesu,
ne mogu pomiriti činjenicu da taj
univerzalni simbol života
u svojoj pisanoj i govornoj manifestaciji
nema u sebi ovaj arhetipski oblik – znak.

P

Pokušajte napisati nešto o
tom slovu.

meni baš ne ide.

ali najlakše je preskočiti problem kad
naiđete na njega, ali ja to neću
učiniti.

Prije današnjeg sjedanja za pisaču
mašinu bio sam u dugoj šetnji
po autokampu u Medulinu.

Cure, ja i pas.

Uglavnom smo zaobilazili lokve
od petnaestodnevne kiše i
bacali psu lopticu.

Ok.
P.

Trudnica tankih nogu u devetom
mjesecu trudnoće,
adamova jabučica,
desna sisa trudnice u visokoj
trudnoći (uvijek desni profil, čini se)

Bez veze.

Q

znak iznimne ljepote
ako mene pitate.
po svom obliku i glasu kojeg
predstavlja
pravo žensko slovo

u slučaju kada je materijalizirano
typewrite pismom
gotovo da je lagano
perverzno
ako
pustite mašti na volju

kada ubuduće u nekoj riječi
ugledate “Q”
sjetite se neke od svojih ljubavnica
i prepustite se zadovoljstvu
koje će sjećanje donjeti

R

Dok je još radio u tvornici stakla
“Boris Kidrić” u Puli
moj stari je u sklopu službenog puta
na koji je u Sovjetski savez
krenuo sa timom stručnjaka, sve od reda
prekaljenih partijaca,
završio u Moskvi.
Na aerodromu su ih prije dočeka
lokalnog odbora za doček
presrele mlade ruskinje koje su
tražile od njih hulahopk, jeans hlače,
žvakače, majice,
sve u zamjenu za tisuće rubalja ili
za njih same.
Stari se nije najbolje snašao i
dok je skužio što se događa, ostatak
muške ekipe več je punio džepove
svežnjevima lokalne valute, a kasnije
navečer u hotelu, dok je njegov cimer
obrađivao mladu komsomolku2,
stari je, praveći se da spava
shvatio da se prije puta, u buduće
treba bolje informirati o običajima
zemlje kojoj ide ususret.

Kada vidim slovo “R” sjetim
te njegove priče.

S

Kada bi postojalo nešto što se zove
aura
i kada bi slova imala auru
ona bi sjala najjačim sjajem
upravo iz ovog nedostižno elegantnog
oblika.

Ako bismo uspoređivali senzualnost
slova “Q” (koju smo već spominjali)
i onu koja se krije
u ezoteričnom plesu
linije slova “S”, mogli bismo
promijeniti paradigmu i govoriti
o Pornografiji i Erotici.
O eksplicitnom i suptilnom.
O jeftinom i neprocjenjivom.

Kada bi “Q” skinulo svoju masku
vidjeli bismo Damiana Hirsta,
Kada bi to učinilo “S”, ukazao bi nam se
Giotto.

T

Križ je simbol vjere, Vjernika
katoličke vjere.
T bi trebalo postati simbolom
nevjernika, ateista.
Latinski križ na krunici koju često možemo
vidjeti na retrovizorima automobila
daleki je rođak ovog elegantnog slova.
njegova, iznad horizontalnog poteza
produžena vertikala navodno simbolizira
život nakon smrti, život u duhu
koji je posljedica vjere u Boga
koja se dokazuje
vješanjem krunica na retrovizor.

Kako ateisti, dakle nevjernici
ne uvažavaju koncept vječnoga života
predlažem da prihvate slovo T
kao simbol svog uvjerenja.

Dakle, vertikalni potez simbolizira
život, ovaj zemaljski.
kraći, horizontalni potez
simbolizira smrt, baš kao i kod križa.
I tu stajemo.
Kraj.

U

Kada izgovorite glas kojega ova
konkavna krivulja označava
vjerovatno čete pomisliti na mjesni prilog

U tom svojstvu U je ključno slovo
u psovkama cijele tzv. regije, pa tako i
Lijepe naše.

Idi U kurac, U pičku materinu,
jebem te U dupe, teraj se U tri pičke materine
U, jebo te.

Zatvaranjem početnog i završnog poteza na U
dobivamo O, manje-više.

Zamjenom tih dvaju slova, naše bi psovke
bitno izgubile na britkosti.
Npr. jebem te O dupe…
nekako je prihvatljivije, čini mi se.
I manje boli.

V

U jednoj hrvatskoj srednjoj školi,
u tijeku oglednog sata viši nadzornik
vrši nadzor na predavanju
profesora Pekice.

Viši nadzornik (ubuduće V.N.):
“Kolega, molim vas, dođite malo
sa strane.”

“U vašem predavanju ne primječujem
elemente građanskog odgoja, hm,
moram vas pitati, jeste li vi uopće
pročitali Pamtilicu građanskog
odgoja i obrazovanja?”

Profesor Pekica (ubuduće p.P.):
“A jesam.”

V.N.: “Ako ste je i pročitali,
moram primijetiti da je niste primijenili.”

p.P.: “Aaaa…”

V.P.: “Siguran sam da znate, kolega,
od kolike je važnosti da Učenik-građanin
razredne, školske, lokalne i domovinske
zajednice te europske i međunarodne
zajednice, bude pravodobno upoznat sa
Ljudsko-pravnom, društvenom, gospodarskom,
ekološkom, kulturološkom te političkom
dimenzijom kao i dinamikom stjecanja i
povezivanja znanja, razumijevanja,
vještina i vrijednosti potrebnih istom,
da bi se razvijao u aktivnog i
odgovornog građanina u razrednoj,
školskoj, lokalnoj, domovinskoj
te napokon europskoj i međunarodnoj
zajednici?”

P.P.: “Paaa…”

V.N.: “Kao viši nadzornik Ministarstva
Republike Hrvatske, ali prije svega
kao domoljub i vjernik, moram izraziti
zabrinutost, kolega, zbog vašeg
ležernog i, rekao bih isuviše znanstvenog
pristupa u artikulaciji nastavnog sata.”

“Mislim, gdje je tu ljudska dimenzija?”

“Kako vi mislite da će vaši učenici
shvatiti da se domoljublje na djelu
pokazuje u očuvanju i razvoju sustava
zajedničke dobrobiti, stvaranjem uvjeta
da se radom, a ne krađom stječu
materijalna bogastva, ako im niti
riječi ne reknete o Gospodarskoj dimenziji
koja je lijepo objašnjena u pamtilici?”

“Kako kolega?”

p.P.: “Ma, slušajte…”

V.N.: “Ne kolega, vi mene slušajte!”
“Gdje ste vi bili ’91.?”

“Vjerovatno ste pametovali po svijetu
otvarajući izložbe, ili ste i sami izlagali koještarije.

p.P. “e jebiga…”

V.N.: “Doobro… ovo ide u zapisnik.”

Viši nadzornik je u malu bilježnicu
zapisao nekoliko rečenica.

V.N.: “Vidim ja, kolega, zašto je nama
ovako. Svi bi samo pametovali, a
nitko ne bi radio svoj posao, jel’ tako
kolega?
Tako je, tako.”

W

Ako niste ljubitelj horora,
sado+mazo igrica,
japanskih stripova ili ako
jednostavno niste zrela osoba
ovo Vam slovo
ne ostavlja dovoljno prostora
da uživate u njegovom obliku.

Istraživanje koje sam proveo
za potrebe ove pjesme
pokazalo je da W najviše vole
arhitekti i tenisači.

Sinteza koja najljepše
ilustrira stavove arhitekata
krije se možda u odgovoru
jednog ispitanika na pitanje:
“Zašto Vam se sviđa upravo to slovo?”
“Ne znam, jednostavno mi je lijepo
to slovo.”
Interesantno je naglasiti
da su svi ispitani tenisači
dali sadržajno potpuno iste odgovore,
a oni se mogu svesti na:
“taj oblik me podsjeća na bol u laktu
koja me prati od djetinjstva”

X

Dobio sam na poklon taj pješčani sat
od prijatelja koji ima dobar uvid
u nutrinu ljudi, on je, naime
kirurg, i to dobar kirurg.

Zanimljivo je kako vrijeme tj.
protok vremena ima drugi oblik
kada promatrate pijesak koji curi
nemoćan pred gravitacijom,
analogni broj naciljan kazaljkom
ili digitalni broj niti
približno ne tjeraju strah u kosti.

Pijesak zarobljen u staklu koje je
nekada bilo isti takav pijesak
poprima njegov oblik i kreće se
kroz njega, tj. kroz samoga sebe,
u nekom drugom vremenu, dalekom
koliko je daleka granica prema kojoj
svemir juri.

Pješčani sat, kutija cigareta,
kutija šibica, daska za rezanje mesa
i nož na njoj, prazna plastična čaša
sa osušenim talogom kave, sve to
na ugašenom hladnjaku u kutu ateljea…
Vanitas?

Y

Y sam riješio pišući nešto o ženskom međunožju.
Potražiti ću.

Z

Dvije riječi dovoljne su za opisivanje
oblika ovog slova nametljive legancije:
Dinamična simetrija.
“N”, kao njegova zarotirana slika
nije ni približno tako elegantno
vjerovatno zbog dviju optičkih
horizontala koje ga zatvaraju
po donjoj i gornjoj liniji pisanja.
Kod “Z” su te dvije linije u cjelosti
materijalizirane i povezane
žustrom dijagonalom.

Priča kazuje da je Ernest Hemingway
jednom prilikom, upitan kakve mu se žene
najviše sviđaju, odgovorio:
“Kod žene mi je izgled, mislim na onaj
fizički, manje bitan. Nije mi presudan
niti karakter. Ono na što obračam
pažnju je ime. Poželjno je da žena
sa kojom želim biti intiman u svojemu imenu
ima barem jedno slovo ‘Z’.”


  1. Jedan od serifnih tipografskih pisama Nikole Đureka (link). 

  2. Djevojka, pripadnica sovjetske socijalističke mladeži, maksimalno 28 godina stara. 

Jesam, da

O.Š. – 01. 12. 2014.

U pametnim gradovima
pametni ljudi
pametne riječi
pametno slažu

I za svaki sloj
riječi mutiraju i
generiraju omeđene horizonte
gdje je dobro

Pa kada sretneš nekog’
kažeš hej, ejla i bok
i kao detalj migriraš kroz cijeline
tvoreći sur strukturu
polinarativne sredine
oslanjajući se na oko,
ruku i sol

Tamo sam negdje
i ostavio sam to i to,
sada imam ovo i ono,
nekad mi je hladno
al’ uglavnom sam dobro

lagana kiša je danas

O.Š. – 16. 08. 2014.

Ako poštuješ
tmurne ljetnje dane
onda imaš
ono što bi zapadni svijet
nazvao zen

Ali ako poštuješ
takve dane
tada si
kako glasi stih
“građanin bez grada”
(i imaš svoj zen)

Ovaj je grad
za takvih dana lijep
ali lijep je
i za žege
kada djevojke,
žene, mladići
i muškarci
šeću korzom
kada forma
usprkos sadržaju
pobjeđuje

kada iz sjene
prilika traži
svoju sliku

25 kom. za Maura

A.P. – 09. 08. 2014.

Mauro, najveći frajer u Istri
jednog je nedjeljnog (bio je ponedjeljak)
jutra rekao:
“dovedite mi 25 komada i to ovakvih;
—plava, visoka, male sise, crveni nokti na nogama;
—plava, niska, oko 47kg; tetovirana, pirs na jeziku;
—plava, zelene oči, naočale, malo punija, ne previše;
—crna duža kosa, valovita, plave oči, veelike sise;
—malo niža, uzak struk, dobro dupe, kosa svejedno;
—onu što vodi aerobik u Rojcu, drugi kat;
—onu što vodi mažuretkinje u Rojcu;
—jednu sramežljivu ali da je dobra;
—balerinu sa tetovažom na sisi;
—gimnastičarku sa tetovažom na dupetu;
—onu plavu što radi u Dulcisu;
—ženu od Pekice;
—bivšu curu od Morovića, sa tetovažom na zapešću;
—bivšu curu od Šurana, plavu;
—onu curu iz Milana, znati će Šuran, vidite sa njim;
—konobaricu iz Basa, vidite sa Morovićem, on će znati;
—konobaricu sa Delfina, zna Pekica;
—jednu dobru azijatkinju, ne zanima me kako;
—bivšu curu od Lončarića, zadnju koja je bila u Puli;
—bivšu curu od Štoleta, znaju Šuran i Pekica;
—jednu dobru crnkinju, ne zanima me kako;
—dvije dobre blizankinje;
—njihovu mamu;
—i jednu kako vi odlučite:

Oh, kako li je lijepo
Sve to, što nije
Što je, što je?
Tko je?
Moje nije
Tvoje li je?
Povedi je
O da,
I tako tisuću
Puta tisuću
Puta dani
I puta noći
Pitaš se kad će doći
Ili nije u tome?
Nije u tome kažeš
A jebiga onda
Neka ti loza pravi hlad
A pelin društvo
Jer šta je taj 42?
Ako nije malo sunca
I malo hlada
Povjetarac
I ruka voljene
Oko vrata

Duboke, crne oči

– 29. 06. 2014.

Crne, duboke oči
Gledaju u mene

Kao crna rupa
Upijaju sjaj
Sve što postoji
Sve što želim
Sve što znam

Upijaju sjaj
I slojevito
Prekrivaju tamom
Skrivaju dno
Marijanske brazde

Skrivaju sjaj
Svako zrno soli
I svaku zraku svjetla
Čuvaju za mene
Duboke, crne oči