Da bar!
Ako bih ostavio riječ
na stolu
tko bi se usudio reć’
kako to nije
prava igra i
zabrinutost oko budućnosti
i djece i životinja
i svega toga bez nade
Čije bi se ruke
uplest’ dale1
bez jeke i bez sloga
govoreći o množini
jedinstva identiteta
Ako bih znao
kako bi se glavu odvojit’ dalo
i ostavit ono malo što te čini
uronjenog u maslo
u ono bijelo
što ti okružuje tijelo
Bi li to
barem malo
zrikavce utihnulo
izazvane težinom
predmeta pjesme
suhog govora i ulice loja ↩