Iza velikih dalekih ravnina

umjetnost

06. 06. 2017.

Dušenko Nagib

U gale­riji Rigo, u Novigradu, proš­log se petka otvo­rila dugo oče­ki­vana izložba, izložba sezone – Iza veli­kih dale­kih rav­nina, Olega Morovića, Olega Šurana i Andija Pekice.

Izložba, koja se zapravo sas­toji od triju izložbi, sači­njena je od triju radova, koji su za uzvrat sači­njeni od triju ili, u Morovićevom slu­čaju, 84 radova – radova koji kroz svoju besko­načno bez­brižnu indi­fi­ren­ciju kako spram “umjet­nič­koj sceni”, tako spram “svi­jetu umjet­nosti” (ali ne i povi­jesti umjet­nosti) obraz­lažu vre­men­ske pun­k­tove ljud­skog duha, bazi­ra­jući svoje pos­tavke na dje­lima poput Beobachtungen über das Gefühl des Schönen und Erhabenen Imanuela Kanta i The Denial of Death Ernesta Beckera. Kako je ovo tek izvi­ješće, a ne esej, dajem Vam na uvid neko­liko crtica.

Porno mix plaža Olega Morovića prva je iz serije (serija se zove Porno mix plaža) koja ne-radove umjet­nika pos­tav­lja u jedan novi kon­tekst – tvori novi diskurs koji pos­toji para­lelno sa onim “kunst-his­to­ri­čar­skim” i biograf­skim, istra­žu­jući ono sva­kod­nevno ljud­sko i tri­vi­jalno u umjet­nič­kom stva­ra­laš­tvu i “umjet­ni­ko­voj cijeni”.

Rad     On je bajka / koju idiot priča, puna buke i bijesa / a ne znači ništa. jasan je sam po sebi. To će reči nas­lov ga i obraz­laže. Tvrdeći kako se tu radi o dizajnu, a ne o umjet­nosti, budući da se koristi izrav­nim zna­ko­vima za izravnu komu­ni­ka­ciju izravne poruke, i kako gle­daoc svoje kono­ta­tivne blju­vo­tine može osta­viti za sebe i ubi­ja­nje muč­nih tišina za ruč­kom sa svo­jim bliž­njima, hvala lijepa, Šuran izos­tav­lja ono naj­bit­nije u umjet­nič­kim for­mama – vrijeme.

Na isti način vri­jeme neo­dvo­jivo od tro­di­men­zi­onal­nog pros­tora koji per­ci­pi­ramo, netra­di­ci­onalno koristi i Andi Pekica. Vrijeme koje sve sažima i pois­to­vi­je­ćuje. Tri por­treta, tri vre­mena, devet života. Njegova (uvjetno rečeno) ins­ta­la­cija krhko opi­pava istan­ča­nost gle­da­te­lje­vog smisla za humor i lijepo, stva­ra­jući nepre­mos­tivi jaz između autora (svo troje), kus­to­sice, Galerije, publike, i poruke.

Ako se oko ičega autori slažu, barem koliko se da išči­tati iz izložbe, onda je to bez­nad­nost osob­nih stremnji.

Ako niste bili – odite, ali brzo, jer izložba je otvo­rena tek do 3.7.

, , , , , ,

inst2