Sretni Domagoj

Prvi spot grupe Cnjotfihter? snim­ljen je za pje­smu Sretni Domagoj. Pjesma opi­suje epi­zodu u životu nesret­nog dje­čaka Domagoja.

Lik Domagoja pri­ka­zuje tipič­nog ado­les­centa koji se bori sa spe­ci­fič­nim razvoj­nim zada­cima s kojima se u svome životu susreće svatko od nas. Prema Eriksonovoj teoriji psi­ho­so­ci­jal­nog razvoja¹, Domagoj se nalazi u razvoj­nom sta­diju (dob od 12 – 20 god.) u kojem pro­živ­ljava krizu stva­ra­nja iden­ti­teta nas­pram Konfuzije uloga. Ova je kriza pos­lje­dica fizi­olo­ške matu­ra­cije orga­nizma i soci­jal­nih zah­tjeva koje oko­lina pos­tav­lja. Kako će Domagoj rije­šiti ovu krizu odre­đuje kas­niji razvoj nje­gove lič­nosti. Formiranje vlas­ti­tog iden­ti­teta uklju­čuje niz pro­pit­ki­va­nja – tko smo mi zapravo i koje su naše vri­jed­nosti. Odgovore na ova pita­nja Domagoj pro­na­lazi u svo­joj oko­lini – obi­te­lji i pri­ja­te­ljima, koji mu u konač­nici pru­žaju pot­poru i sta­bil­nost. Prema Eriksonu druš­tvo ima važnu ulogu u rje­ša­va­nju kriza kroz udo­vo­lja­va­nje potre­bama. Ukoliko osoba nema pot­poru od važ­nih dru­gih (obi­telj, pri­ja­te­lji, part­neri), moguće je da kriza uopće neće biti rije­šena ili će biti samo dje­lo­mično rije­šena, što ote­žava pre­la­zak na nove razvojne zadatke. Marcia ovaj sta­dij krize iden­ti­teta, kada osoba pre­is­pi­tuje stare vri­jed­nosti i izbore, no još nije doni­jela odluku o konač­nom izboru uloge i uvje­re­nja, naziva Moratorijem².

Domagoj spoz­naje koliko je zapravo sre­tan u životu, te da će i naj­teži tre­nutci u životu proći. On ima stalnu pot­poru svo­jih bliž­njih – obi­te­lji i prijatelja.

Prva polo­vica tek­sta pje­sme foku­sira se na tre­nutke samoće, tuge i ogor­če­nosti koje Domagoj poči­nje doživ­lja­vati u puber­tetu. Osjećaji kojih se nije mogao sam otresti. U dru­goj polo­vini pje­sme Domagoj pro­na­lazi katarzu u shva­ća­nju kako su ti osje­ćaji tek pro­laz­nog karaktera.

Memento mori

U ovom raz­dob­lju Domagoj se kog­ni­tivno razvija – nje­govo miš­lje­nje pos­taje aps­trak­tno, ide­alis­tičko i hipo­te­tičko-deduk­tivno. Počinje raz­miš­ljati o svi­jetu, o slo­bodi, o smrti, o pro­laz­nosti života i svemu što u njemu ne valja. Jasno mu je da pos­toji velika raz­lika između real­nog i ide­al­nog, a da su napori za uma­nji­va­nje te raz­like često uza­ludni. Ovakve ga spoz­naje čine ogor­če­nim. Kao pos­lje­dica kog­ni­tiv­nog saz­ri­je­va­nja pove­ćana je i Domagojeva spo­sob­nost intros­pek­cije – usmje­ren na vlas­tite osje­ćaje, raz­miš­lja­nja, vrijednosti.

Introspekcija koju Domagoj u ovome sta­diju svoga života vrši, u spotu je pri­ka­zana kroz fond, odnosno nje­govo odsus­tvo – bijeli zid. Prazan bijeli zid kao alu­zija na pra­zan gale­rij­ski pros­tor, odsus­tvo svega vanj­skog, svih vanj­skih podra­žaja. Uključeni kabel kao da samo nagla­šava praz­ninu pozadine.

slika 1 – prazna pozadina

Kod refrena u video spotu uoča­vamo neo­bičnu figuru – lik bez dlaka ogr­nut u pur­purnu³ odoru – lik Smrti. Memento mori⁴ je sukus Domagojevih puber­tet­skih spoz­naja. Smrt povre­meno ulazi u kadar (pod­sjeća nas – memento) dok osta­tak video spota pro­vodi izvan kadra. Preuzimajući ulogu (veli­kog) nara­tora, Smrt kao da nam se pravda, uka­zuje nam na raz­loge njena postojanja.

Kako nebi pre­ni­jela nečis­toću ovoga svi­jeta, una­toč ljud­skom obli­čju Smrt nema dlaka⁵. Purpurna boja odore kojom je Smrt ogr­nuta govori nam o Smrti koja nad­v­la­dava sve – moral, tijelo, druš­tvo i druš­tvene kons­trukte. Smrt kao pos­li­jed­nji akter u životu, pos­li­jed­nji čin kojemu ne sli­jedi bis. Primijećujemo kako se Domagoj bori sa osnov­nim filo­zof­skim i reli­gij­skim pita­njima – čeka li nas život pos­lije smrti, i u slu­čaju da nas čeka, kakav?

slika 2 – 2:01 Smrti nema u kadru (lijevo), 2:02 Smrt se pojav­ljuje u kadru (desno)

U konač­nici Domagoj pri­hvaća i pomi­ruje se sa svo­jim osje­ća­jima veza­nim uz smrt i pro­laz­nost koji su ga toliko pla­šili, no ne želi si dopus­titi da zabo­ravi na spoz­naju o pro­laz­nosti jer:

• ništa ne traje zauvi­jek – prolaznost
• neću tra­jati niti ja, niti ništa lijepo u mome životu
• kada već neću “tra­jati”, kada i sreća i lje­pota, kao i tuga i osam­lje­nost prođu, onda ću svjes­tan te spoz­naje poku­šati isko­ris­titi naj­više što mogu od toga, onako kako ja želim. (Memento mori često se pois­to­vi­je­ćuje sa Carpe diem⁶ )

Djetinjstvo

Nadalje Cnjotfihter? nas pod­sjeća na naše unu­tar­nje dijete, na Domagoja u svima nama. Doma-goj – kućni uzgoj/odgoj/odrastanje/kultiviranje⁷, iliti Doma-hoj⁸ (Kući-odi, budući da Cnjotfihter? često gradi vlas­tite vari­jante sim­bola i zna­če­nja) sim­bo­lički nas poziva da se vra­timo doma, kući, kori­je­nima našeg bitka, kori­je­nima razvitka naše lič­nost i jas­tva, našem dje­tinj­stvu, prvot­noj zajed­nici (obi­te­lji).

Prema Havinghurstu (1972.) jedan od razvoj­nih zada­taka ado­les­ce­nata je pos­ti­za­nje auto­no­mije i neza­vis­nosti od rodi­te­lja (te for­mi­ra­nje iden­ti­teta)⁹. U poku­šaju da stekne vlas­titu slo­bodu i neo­vis­nost, Domagoj se uda­ljava od rodi­te­lja i sigur­nosti doma, što uz sebe vuče odre­đene odgo­vor­nosti odrasle osobe. Ipak, u ovom je sta­diju Domagoj je još uvi­jek dijete i iako ima potrebu za odva­ja­njem, pri­su­tan je i strah od odras­ta­nja. Stvara se dilema – povra­tak kući gdje je sigu­ran, što ozna­čava prev­la­da­va­nje ida¹⁰, ili stje­ca­nje neo­vis­nosti (poželjno, razvojni zada­tak) – osjeća se usam­ljeno i tužno, te se okreće druš­tvu u kojemu traži osje­ćaj pri­hva­će­nosti, pot­poru i razu­mi­je­va­nje. Domagoj kroz dru­že­nje s vrš­nja­cima uči kon­tro­li­rati agre­sivne impulse kroz rje­ša­va­nje sukoba, dobiva soci­jalnu i emo­ci­onalnu podr­šku koju je prije dobi­vao od rodi­te­lja, razvija miš­lje­nje, ide­ale, sta­vove i samo­po­što­va­nje, te vje­štine rje­ša­va­nja problema.

Freud nagla­šava ulogu ado­les­cen­cije u razvoju lič­nosti. Pobuđen je libido koji pri­jeti rav­no­teži ida i ega, te se koriste obram­beni meha­nizmi inte­lek­tu­ali­za­cije¹¹.

U raz­dob­lju ado­les­cen­cije pri­sutna je i ego­cen­trič­nost. Elkind (1967.) govori o feno­menu „zamiš­ljene publike“ koja se odnosi na osje­ćaj ado­les­ce­nata da su upravo oni uvi­jek u cen­tru pozor­nosti, te “osobne priče” koja se odnosi na osje­ćaj jedins­tve­nosti, nes­hva­će­nosti i nedo­dir­lji­vosti. S obzi­rom da su tada usmje­reni na fizički izgled, osje­ćaj da su u cen­tru pozor­nosti s jedne strane pruža osje­ćaj važ­nosti, no s druge strane i ranji­vost zbog kons­tant­nog pri­ti­ska da bude savr­šen¹².

Zamagljen pogled i Raspad

Iako se čini kako je niska rezo­lu­cija snimke rezul­tat neadek­vatne teh­no­lo­gije, zapravo je namje­ran oda­bir autora (Na konju smo) u svrhu pri­kaza dviju stvari čije se osvješ­ći­va­nje jav­lja u puber­tetu: zamag­ljen pogled i Raspad.

Zamagljen pogled govori nam o ne moguć­nosti per­cep­cije stvar­nosti van naših osje­tila – meta­fi­zički solip­si­zam. Tko sam ja, a tko su drugi? Mislim dakle pos­to­jim¹³ uka­zuje na vlas­tito pos­to­ja­nje, no pos­to­ja­nje onoga što kroz naše per­cep­tivne organe (uklju­ču­jući i mozak, um) doživ­lja­vamo kao stvar­nost, odnosno kao druge, niti ne naslućuje.

slika 3 – uve­ća­nje kadra; vid­ljiva pik­se­li­za­cija i artefakti

Jaka pik­se­li­za­cija i arte­fakti pri­ka­zuju neiz­bje­žan Raspad našeg fizič­kog i men­tal­nog bitka, naših sje­ća­nja. Fotograf Ante Verzotti¹⁴ kroz slične metode dio svog opusa posve­ćuje upravo ovoj temi – ras­padu. Kada digi­talnu sliku¹⁵ pove­ćamo, ona uz arte­fakte (gre­ške u kom­pe­za­ciji) neiz­bježno poka­zuje svoju gra­divnu tvar – pik­sel. Kada kodni opis slike nije pot­pun ili je izmi­je­njen na neuobi­ča­jen način, dobi­vamo sli­čan rezul­tat – pik­sele i arte­fakte koji uka­zuju na njenu meta­fi­zičku zbi­lju – raču­nalni kod, zbir dvaju kraj­nosti (u slu­čaju binar­nog koda), nula i jedi­nica, pos­to­ja­nja i nepostojanja.

Video spot

1. Berk, Laura E. (2008.). Psihologija cje­lo­ži­vot­nog razvoja. Jastrebarsko : Naklada Slap. ↩

2. Learning​-the​ories​.com, pris­tup­ljeno 29.1.2014. ↩

3. Purpurna boja sim­bo­li­zira auto­ri­tet, moć i sofis­ti­ci­ra­nost. Vidi Wikipedia​.org. ↩

4. Lat. za “zapamti, umri­jeti ćeš / sjeti se smrti” ↩

5. Schwaller de Lubicz, R. A. (1977.). Hram u čovjeku ↩

6. Lat. za “Što možeš uči­niti danas, ne ostav­ljaj za sutra”, odnosno “dok možeš čini dobro jer sutra može biti pre­kasno”. ↩

7. Behindthename​.com, pris­tup­ljeno 29.1.2014. ↩

8. Hoj na istar­skoj dija­lektu znaći pođi, odi ↩

9. Havighurst, Robert (1972.). Developmental Tasks and Education. Pristupljeno 29.1.2014. ↩

10. Nagoni, impul­ziv­nost, može biti kao dijete, potrebe su odmah zaodov­ljene od zašti­ću­ju­ćih rodi­te­lja, koji pru­žaju osje­ćaj sigur­nosti. ↩

11. Freud, S. (1964.). An Outline of Psycho-analysis. ↩

12. Psychology​.jrank​.org, pris­tup­ljeno 29.1.2014. ↩

13. Lat. Cogito ergo sum. Descartes, René (1644). Principia Philosophiae. ↩

14. Izložba Kriptofotografije u ULUPUH-u (2013.), te inter­vju za Slobodnu Dalmaciju (2008.). Pristupljeno 29.1.2014. ↩

15. Engleski jezik vrši raz­liku između: image (slika kao ideja pri­ka­za­nog, evo­ka­cija pojma u glavi i doživ­ljaj), pic­ture (slika kao jasna zami­sao, indek­sni znak, često foto­gra­fija, doku­ment koji nedvoj­beno bilježi neku od istina) i pain­ting (slika kao nanos bojila na neku povr­šinu). ↩

Cnjotfihter?, Ivo lajka, Sretni Domagoj, video