više mi se ne živi u linearnoj perspektivi

poezija

31. 05. 2015.

A.P.

pa raz­miš­ljam, palo mi je na pamet
da si kupim dizalicu
da dižem stvari i pre­mje­štam ih
sa jed­nog mjesta na drugo

a mogao bih pre­mje­štati i ljude
na pri­mjer kad pijani klošar
zaspi
ja ga podig­nem i premjestim
ili ga spus­tim u more
da vidim da li bi uspio
otpli­vati do obale

mogao bih pitati skiru da mi osvi­je­tli dizalicu
i da mi nekako spoji
mozak sa reflektorima
pa da se boje mije­njaju ovisno o tome
kako sam raspoložen

diza­lica je roza, ok je,
andi je dobre volje,
naći ćemo aute, mali je grad

diza­lica je grimizna
klo­šari su najebali!