Vidi se sada / kako ti godina traje / preko ulice planine / sa ruba grada / sa visine

Nadrkano je to
kada udi­šeš pare nekog
asfalta nekih koraka
nekog betona gdje nitko
ne pri­ziva sliku doma

Care, ase, lave, kralju
tvoji žite­lji nemaju našu glavu
nemaju cri­jeva i ne dišu
ne pod­nose kišu niti imaju
ika­kav pojam o povje­tarcu za žed­nih dana

Nijedna forma tih živu­ćih sistema
ne pod­sjeća već mahne i kaže
stari, ta aps­trak­cija od doma
kons­trukt je tvo­jih sjećanja
nauči se pit i svug­dje ćeš bit

Ostaješ bez riječi
– rekli bi “ostao si paf”
buljiš u prazno
samo stojiš