Mjerim tjeme

Težak je noćni zrak
topao i vlažan
dok su ulice puste
osje­ćaš korake hoda svog

A zamag­ljena stakla
grad­skih automobila
pri­gu­šuju lepet
šišmi­šjih krila

Ja sam hirurg
a ne težak
– sa kukova svojih
ampu­ti­ram sam

Dok pleća težaka
meka su i laka
—kada motiku doda
—kada život je voda