Ame
Projekt Ame vizualno su obilježili mali šareni plakati prepoznatljivog “handmade” stila Olega Morovića. Svaki segment plakata ručno je iscrtan raznim tehnikama. Tako oblikovane plakate karakterizira raznolikost motiva koji se na njima pojavljuju, kao i različiti unikatni stilovi letteringa koji su posebno izrađeni upravo za Ame. Uz to, svaki je plakat obilježen drugom bojom, kao što je svaka Ame večer posvećena nekom drugom umjetniku i glazbenom žanru. Možemo stoga reći kako raznolikost motiva i tehnika Ame plakata reflektira heterogenu prirodu samog projekta.
Ame plakati
Plakati za 5. i 6. Ame
Porast zanimanja za događajem prate veći format plakata, te čišći, jasniji likovni izričaj. Iako ih odlikuje specifičan i prepoznatljiv stil, kronološkim pregledom cijele kolekcije primjećujemo razvoj ka zrelijim, kompleksnijim i ekspresivnijim vizualima. Također možemo primijetiti promijene u tehnikama tiska – iz digitalnog u sito tisak. Sa novih tehnologija digitalnog tiska, autor se prebacuje na tradicionalne metode, koje ga vode u dublje istraživanje i upoznavanje raznih aspekta grafičkog dizajna. Kao što sam kaže:
“Unatoč mogućnostima digitalnih tehnologija moramo i dalje eksperimentirati sa alternativnim i zastarijelim pristupima grafičkom dizajnu, koji je zbog istih do nedavno bio rezultat dugih i puno kompliciranijih postupaka.”
Proces tiska plakata
Plakat za 7. Ame
Autorovo istraživanje crtačkih i tiskarskih tehnika povezano je sa eksperimentalnim aspektom samog Ame projekta koji spaja likovnu umjetnost i glazbu, rezultirajući neuobičajenim i izuzetno kvalitetnim tipom zabave gdje se ne konvencionalno i tradicionalno objedinjuju. Tako i zadnji plakat koji je izrađen za 6. Ame event kombinira svoj izrazito suvremeni pristup tipografiji sa elementima nostalgije.1
Autorov rad odiše postmodernističkim, eklektičkim duhom, koji kao da “ne mari ni za što”. Željom za eksperimentom autor propituje općeprihvaćene estetske norme i kritizira zasićenost vizualne istosti koja se danas pojavljuje.
Pečat i letak
Suvremen pristup tipografiji odnosi se na ideju kako su slovni znakovi likovni elementi po sebi, te ih kao takve valja iskoristiti u gradnji vizuala bazirući se na kaligrafiji (+ letteringu) i prilagodbu tipografskih pisama. Morović tekstu pristupa na specifičan način: ispisuje ga kistom i/ili flomasterom oslanjajući se na grafite i “škrabotine” u toaletima, odnosno na školskim klupama i u bilježnicama; ispisuje ga pisaćom mašinom u slučaju “dosadnog” informativnog teksta. Nostalgičnom tonu na taj način doprinosi ne samo starom fotografijom, već i likovnošću teksta – tehnika ispisivanja tjera nas da imitiramo poteze tim alatima, poteze (i kretnje i pritisak) koji su nam se kroz mladost “urezali” u mišićnu memoriju. —op. admin. ↩