Polinarativne strukture

04. 11. 2014. / 14. 06. 2015.

poli_stru_3

Malodušje alla prima1

Radove koje gledamo nastali su krajem 2014. godine. Radi se o kolažima duboko ukorijenjenim u transcendentalnu zbilju postindustrijskog, tisućljetnog mjesta autorovog rođenja i odrastanja – Fažane. Ove lucidne slike koje streme oblikovanju misli ka materijalnim manifestacijama jezika, duboko korespondiraju sa digresivnim pojmovima hestie, oštro osuđujući pseudo imperijalističke struje new age i tradicionalnih religijskih sistema, kao i patološke subverzije političkih sistema. Kada govorimo o umjetnosti Istre, rukopis koji možemo definirati samo kao diseminacijski konstruktivizam, jedinstven je na području Puljštine, što opus ovog autora čini izrazito značajnim. Dokaz tomu je zastupljenost njegovih radova u fundusima Muzeja suvremene umjetnosti Istre, Muzeja za umjetnost i obrt, te Povijesnog i pomorskog muzeja Istre.

Promatrajući ovu izložbu, ne možemo se otresti osjećaja kako su izložba Andija Pekice “Veliki Blek, novi pjesnici, prozirni psi i mi, dečki sa Stoje”2, u kojoj se ciklična naracija međuljudskih odnosa kolažira sa povijesno-utopijskim i romantizmom individue, kao i njihovo međusobno poznanstvo i dugogodišnja suradnja, duboko utjecali na rad Olega Morovića. Neminovnost Morovićevih polinarativnih struktura gradi multilinearni diskurs distopijskog plebesa. Distruptivnost takvih formi metastazira u samoj srži Ideje3, izlažući njenu minucioznost – krvavu utrobu izranjavanu postmodernističkim političkim pop-ideologijama.

Kroz cjelokupni opus ovog autora, primjećujemo jasno raščlanjenje tema koje obrađuje kroz cikluse “o plavim narančama”4, “vrt”5, i “teška magla”6, koje se suštinski razlikuju sa trenutnim ciklusom “morska neman Abrahamova”.

Kod posljednjeg ciklusa, čiju prvu instancu vidimo na ovoj izložbi, primjećujemo stremljenje sofističkim idealizacijama umjetnosti7 kao edukacijske metode ili alata.

poli_stru_4
 

Morovićeva kritika religijskih sistema tzv. zapadnog svijeta (prvenstveno protestantskog) riješenje pronalazi u plemenskom ustroju kasno ilirskih skupina, odnosno u proto-slavenskom kulturološkom ustrojenju8, koje toliko naginje lijevici da zatvara krug i završava u neonacističkom okultizmu, čije tragove razaznajemo u simbolima tehnološkog determinizma rasutim po fragmentacijskim okvirima ove niskobudžetne, analogne tehnologije reprodukcije, kojoj pristupa sa stajališta masovne proizvodnje multioriginala9. Takvi simboli postaju indeksima tempiranih činova, tvoreći simulakrum gentrifikacije južne srednjoeuropske svakodnevnice.

No njegove crtice o političkim sistemima ovdje ne staju. Detaljna analiza raznih jezičnih rješenja u neslužbenoj uporabi među stanovnicima ranije spomenutog geo-političkog područja, daje nam uvid u kompleksnost disorijentacijske prirode takvog diskurska, diskursa koji teži depolitizaciji graničnih područja susreta ovih kultura, u svrhu imperijalizacijske, odnosno kolonizacijske implementacije područja destabiliziranih emancipacijskim idejama regionalnih autonomija, kao i jezik fašističke politike korištene u mikro-regionalnoj politici tih područja10.

Ovi pastoralni pejzaži, u svojoj suštini mikroanalogijski, sa metafizičkog stajališta tek deklarativno konotiraju velikonarativne mentalne sisteme individualnosti11, dok denotacija ovih motiva opisuje patafizičke tendencije prvenstveno Francuskog, zatim i zapadno Švicarskog literarnog miljea12. Svojevrsna ljubav prema dokumentaciji, sistematizaciji i arhiviranju, jasno se isčitava u nizu publikacija i znanstvenih članaka13 izdanih u protekle dvije godine, koji naizgled favoriziraju te literarne struje.

Setrilnost jezika, unutar paradigme a summo Deo usque ad minorem, razlaže generativni pristup pokreta binarne umjetnosti južnog Los Angelesa, prizivajući radove umjetnika poput Michaela SanLerna, Jamesa Rodrigueza i Davida Kowalczyka14. Morović se sa binarnom umjetnošću susreo na izložbi “Zeros & Ones”, tokom rezidencije u Consolaçãosu (Portugal), od kada u svoj rad započinje inkorporirati suptilne slojeve kompleksnih uzoraka konstruiranih algoritamskim jednadžbama.

No, da zaključim – ovi metameri “morskih nemani” predstavljaju nam jedan tek parentetičan uvid u Morovićev generativno-utopijski supkonscijentan astratizam novih radova, čije razlaganje možemo očekivati u nadolazećim istancama ovog ciklusa.


  1. Tekst preuzet iz kataloga izložbe, “Polinarativne strukture”, UO Fazan, 2015., Fažana. 

  2. Vidjeti katalog izložbe “Veliki Blek, novi pjesnici, prozirni psi i mi, dečki sa Stoje”. Oleg Šuran, Veliki Blek, novi pjesnici, prozirni psi i mi, dečki sa Stoje, Galerija Milotić, 2012., Pula 

  3. Vidi Bruno Bosteels, Aktuelnost komunizma, CMK FMK, 2014., Beograd 

  4. Vidi kataloge izložba “Plavo”, “Morović i mrtve prirode” i “Tanke niti”. 

  5. Vidi kataloge izložba “Rapsodija” i “Milica”. 

  6. Vidi kataloge izložba “Teška noć”, “Težak dan” i “Teška zemlja”. 

  7. Pritom je bitno razlikovati povijesna shvaćanja i klasifikacije umjetnosti, gdje je Morović razvio prilično sofisticirani sinkronistički model predstavljen u njegovu predavanju “Patapolitika”, u Varaždinu 2014. Također vidjeti “Misli o umjetnosti”, manifest umjetničke organizacije Fazan. Oleg Morović, Andi Pekica i Oleg Šuran, Misli o umjetnosti – dizajn kao umjetnost 21. stoljeća, Fazan, 2015., Fažana. 

  8. Za detaljniju analizu ranih kultura južnih i istočnih Alpa, te sjevernog i istočnog Jadrana, u odnosu na srednje i sjevernoeuropske (poglavito gemanske, keltičke i teutonske) kulture, vidjeti “Povijest poluotoka”. Dušenko Nagib, Storia di penisola, Blue Hippo, 1994., Bologna 

  9. Vidjeti “Mehanička nevjesta” i “Gutenbergova Galaksija” Marshalla McLuhana. 

  10. Emil Jurcan, Istarski pristanak, Praksa, 2014., Pula 

  11. Usporediti sa radom Nicholasa Mortimera. 

  12. Vidjeti zbirke kratkih priča “Jutarnja rosa” Jacquesa Guillerna i “Doniraj mi mir” Andreasa Amakera. Jacques Guillern, Rosée du matin, Édition Castor, 1953., Brancion; Andreas Amaker, Donner moi un peu de paix, Biblos Verlag, 1974., Stans 

  13. Između ostalih, publikacije “Crtice o sedmom susretu istarskih patafizičara” i “Lovci”, te znanstveni članci “Amaker i Astero – priča i zbilja”, “Kære udlænding”, “Debussi i Guillern – razlaganje o prirodi pravednog” i “Patapolitika”. 

  14. Vidjeti katalog izložbe “Los Angeles 21. stoljeća”. Huye Miller, 21st century LA – Beyond the Glow of Screens, MM&CALA, 2009., Los Angeles. 

Tags: , , , ,

RSS 2.0 Responses are currently closed, but you can trackback from your own site.