Intervju sa Daliborom Kazijom

20. 05. 2015. / 27. 05. 2015.

NKS_int_DK
 

Razgovor sa Daliborom Kazijom iz Velenja dok je u Ljubljani.

Uvod

Ej.

Dalibor Kazija: Ej.

Dis’ sad?

DK: U uredu.

Itd?

DK: Da.

Šta radiš?

DK: Sređujem neki portal za odbojkaške trenere.

Sadržajno i vizualno – kako ti se čini nakonjusmo.net?1

DK: Nakonjusmo.net mi se čini vizualno super. Predobro. Jedino je grid malo oldskul, ja bi’ šire sve skupa… al’ dobro, blog je pa O.K. super su mi logotipi, tipografija i boje.

… Šta se tiče sadržaja na nakonjusmo, nemam pojma danas sam drugi put kliknuo… :-) Ne pratim baš stvari.

Mislim da mi je ovo prvi intervju. Ne, drugi je!

Di je bio prvi?

DK: U tintedmagu

Ljubljana, a?

Kako je u Ljubljani? Meni je cura u Ljubljani i svako toliko otiđem tamo, O.K. je tamo.

DK: Super je u Ljubljani, nije ni prevelik ni premali grad, jako je lijep kad nije u magli i kiši. Moš’ svaki dan vidit neki dobar bend i pogledat dobru izložbu. Ljudi su većinom u redu iako oni koji su ti najdraži obično nisu iz Ljubljane. U Ljubljanici plivaju nutrie – nešto između dabra i štakora,2 ima masu hipstera na longboardovima, ima najbolji falafel, dvorac je jeben, ima puno stabala i zelenila, dosta je skupo al’ snalazimo se, i gradonačelnik ima milijune eura na računu ali ga ljudi vole jer krade pošteno.

Koja ti je spika sa Velenjem?3

DK: Titovo Velenje je jedan poseban mali rudarski grad okružen dvorcima, termoelektranom i nuklearnim jezerom u kojem se kupamo. Ima bogatu rock povijest (mnogi bendovi su proizašli iz Velenja) i jak klub gdje svira sve i svašta dobroga. Gorenje je iz Velenja. Ja sam iz Velenja.

A šta inače, kako je gore?

DK: Ma odlično, sunce sja, cviće cvate.. samo šta izlazim samo noću iz brloga

Da, i ovdje sunce, ptice i to sve… A scena (dizajn, glazba, umjetnost)?

DK: Pa iskreno, od svega toga pratim samo glazbenu scenu… Drugo tu i tamo vidim/pogledam slučajno. Dešava se svašta. Dobro je.

Bio neki dan na japanskom grindcore koncertu nakon 14-satnog radnog dana… Oddah4.

Kakav je bio koncert?

DK: Dobar koncert, bučan, rifovi – melem za dušu i srce.

Dizajn i to

Kad radiš za bendove, onda ti se jave jer si u tom điru, ili si u tom điru jer ti se jave?

DK: A u tom sam điru oduvik… Iako se često jave pop bendovi, pa je onda situacija da sam u tom điru jer mi se jave.

Uglavnom za slovenske ili?

DK: Evo sad radim animirani spot za jedan veći hrvatski bend… Vidit’ ćeš kad izađe.

Koji su ti bendovi O.K. od ovih za koje si radio?

DK: Nijedan. Ajde Imposter je najbolji bend ikad, i Entheogen su dobri al su se raspali.

Ali jebene su ti ilustracije – koliko dugo se baviš time? Ili je to nebitno?

DK: Hvala ti. Moran malo updateat web… Pa neznan nisan baš puno crtao u srednjoj, na faksu sam procrtao i “oslobodio ruku” kako bi Leri5 reka. Šta se toga tiće najviše uživam u ilustracijama a najmanje ih radim. Mislim da između jedno 2 godine nisam ništa nacrtao. Sa svime skupa a’mo reč’ da se bavim nekih 9 godina.

I dizaj je stajl. – nemam pitanja

DK: O.K. je, da.

Kako 2 godine nisi ništa nacrtao? zašto?

DK: Život mi je ubio volju. Morao sam se postaviti na noge.

A bicikle? A vinil? A Desetnica 2014. i 2015.? VELENJE KARTA???

DK: A pa to je ova “nova era”.

A, O.K. Jel’ kao “nova era” ili dizajn/namjenska i neka slobodna (kao umjetnost)?

DK: Ma ne, u smislu da imam opet volje radit’ išta…

Baš su ti spika teorije zavjere?6

DK: Nisu to nikakve teorije, samo zavjere.

Morović želi jedan plakat Bambi molestersa (i ostale koje imaš)… Imaš šta u arhivi za uletit?

DK: ‘Ko je Morović? Imam na kompu, nemam print.

(u kratko podsjetio)

DK: Aaaa… Pa ne znan kako se preziva. Pozdravljam. Kako se ono zvao vaš film prvi… hehe.. to je član Cnjotfihter?a jel da?

Da. John Milton.

DK: Ee…

Koja ti je najdraža tehnika tiska?

DK: Najdraža tehnika tiska mi je bakropis. Sito (tisak) nikako nisam imao priliku upoznat imam plan nabavit pa doma malo raditi plakate i majice. Vjerujem da će mi onda to biti najdraža tehnika.

Volim cijeli proces izrade bakropisa, i uvijek imam strpljenja crtati sa iglom.

A ove spotove ručno iscrtaš pa u Afterima, ili frejm po frejm ručno, ili kako i zašto?

DK: Afteri da, super su, jednostavni. Prvi spot sam napravio nakon šta sam pogledao 5h tutorala za Aftere. To je prevelik’ posal da bi baš sve iscrtao, nema ni para ni vremena – uvik se žuri. Neke dijelove nacrtam, neke uzmem fotke sa neta pa ih iskolažiram, izrežem u novu kompoziciju. Napravim ilustraciju u layerima u Fotošopu i onda animiram svaki layer u Afterima. Kao što sam spomenuo, taman završavam animirani spot za jedan veći HR bend, nakon 2 godine sam opet otvorio Aftere. Zašto? Prvi radi izazova, drugi radi para, treći radi benda i dobrog koncepta…

Odakle si pokupio stil / koja ti je inspiracija?

DK: Ne znam. Od svugdje pomalo. Najviše iz iznutrice.

Počeo sam se zanimati za vizualnu umjetnost radi sk8 kulture i CD omota i plakata za koncerte od raznoraznih bendova.

Tokom godina sam promijenio dosta dasaka i nagledao se sk8 grafika raznih stilova, najbolje su mi bile od Alien Workshop iako je to skroz kontra stil – vektorski… Onda omoti za razne post hardcore bendove, sitotisk plakati od raznih autora, recimo Seldon Hunt mi je bio strašan. Sve što vidiš ostavi trag, pa tako i razni kolege i kolegice, svakakvi genijalci odsvuda kojima vidim radove na netu na par sekundi i ne zapamtim ime.

Si radio koju skejt dasku?

DK: Ne ali bi’ volio. Radio sam snowboard dasku ali nije realizirana.

Jedan si od rijetkih (koliko znam) dizajnera koji njeguje baš crtež (i ilustraciju). Usporedno se razvijaš i oko tipografije i weba (…). Mo’eš malo opisati taj neki svoj proces rada – kako počneš, koje tehnike i alati, kako završiš, šta ti je poseban gušt…

DK: Pa recimo ako crtam za nekog klijenta, onda napravim prvo research, tražim neki detalj koji bi izvukao iz sadržaja koji najjasnije komunicira sve što taj projekt je, o vizualnom ne razmišljam previše unaprijed, možda malo likovni smjer i kompozicija. uvijek prvo crtam na papir pa kasnije obrađujem na kompu, dodajem teksture, boje, kolažiram… Ne planiram previše, neke stvari se same poslože. Bitno je da ih ugledaš.

Zadnje vrijeme sam više u Photoshopu nego na papiru za stolom. Tako je kad se žuri sa klijentom ali kad crtam za sebe onako slobodnije, tada sve ručno crtam, lijepim, bojam… koristim rapidografe, najjeftinije flomastere, ljepilo i stare novine, malo akvarela i tu i tamo akril… Tek proučavam akril..

A kako sa tipografijom, to (koliko vidim i koliko se sjećam) uglavnom crtaš ili koristiš određeni tip pisama… Koj’ je tvoj odnos prema typeu? To sve na kraju izgleda kao dobro postavljena cjelina, samo me zanimaju određeni dijelovi… Dakle: pisanje vs crtanje slova, ručno vs font, i različiti tipovi pisama…

DK: Ne bavim se pisanjem i type dizajnom baš… Ali često iscrtam slova ako mi paše u kontekst. Onako slobodnije. Ima i puno dobrih ručno nacrtanih fontova koje koristim. Imam bazu fontova, stalno tražim nove… Teško je naći dobru besplatnu tipografiju, iako ih ima dosta, jer ne kupujem fontove, barem ne kad je honorar jedva dovoljan za stanarinu. Ako je kriza, ‘ko je lud još kupit font. A kriza će bit uvijek. Heh…

Često koristim google fonts… Za web pogotovo. Uspijem napraviti dobru stvar sa free fontovima. To je kao u Jugi kad su ljudi htjeli jesti strani jogurt iz dobre firme i sve sjebali da bi na kraju jeli no name jogurt “jogurt” iz naj jeftinijeg dućana jer nemaju love, tako ljudi koriste google fonts jer nemaju para za kupit fontove…

Volim type ali nisam zaljubljen u tipografiju. Po osjećaju nalazim pravu, koja paše sa temom, sa vizualnim smjerom zadatka.

Kakav ti je dizajn u RH, posebice u odnosu na Sloveniju, eventualne druge koje pratiš? Ne samo kao ove dobre stvari koje se dešavaju, nego i svakodnevne…

DK: jesam ti rekao da slabo pratim dizajn scenu. Iskreno nemam pojma više ‘ko šta di s kim zašto kako. Nemam Fejs. Čini mi se da u HR ljudi puno više briju na dizajn, ima puno više portala i blogova i nekih dizajn eventova na koje ne idem. Ka da je svaki drugi čovik dizajner ili DJ. U Ljubljani ima dosta ilustracije svugdi, to je super, prolaze kreativna rješenja. Mislim da je i u SLO i HR pomak i da se rade dobre stvari. Ne znam što drugo reći.

Svi bi samo pričali o dizajnu… Radi čoviće.

Posao

Kako ti je bilo na faksu i kako odmah nakon, i kako sad?

DK: Na faksu je bilo super u početku… Bezbrižan rad na sebi, istraživanje, druženje, proučavanje, more, sunce. Dobar je UMAS, ja sam puno toga odnio od tamo. Inače uvijek je bila besparica i stres kako platit režije. Prvu godinu faksa sam radio na starom laptopu bez par tipki, ako je bio veliki file sam radio crno bijelo pa kasnije na faksu dodao boje jer nije mogao procesirati. Kasnije mi prijatelj posudio stari komp i 13 inch CRT ekran. Na početku nisam imao internet u stanu pa sam visio na faksu. Imao sam malu sobu pa sam dvije godine imao radni stol u ormaru kojemu sam skinuo vrata. Pri kraju faksa sam imao O.K. uvijete za rad ali je bilo teško uskladit rad za stanarinu i rad za faks. Skoro nemoguće. Posla nije bilo ništa, užasni klijenti sa užasnim honorarima koji nikad ne stižu, dvi godine nakon faksa su bile najgore razdoblje… Sad je dobro, radi se svašta, razvija se. Zadovoljan sam.

Svejedno, studentske godine su bile jebene!

U to vrijeme (faksa) si počeo raditi za Quasimodo, za odjel glazbene i odjel kazališne umjetnosti UMAS-a. kako to išlo?

DK: Za Quasimodo je bilo super radit, to mi je jako blizu oduvijek sam želio raditi plakate za koncerte.. samo što je bilo potrebno svaki mjesec u tjedan dana napraviti po 15 plakata i brošuru sa neznam koliko strana za siću. Tako da je kvaliteta dosta patila, ali bilo je kreativno raditi na brzinu. Često mi plakate nisu ni printali nego samo objavili malu sličicu na Facebooku haha… Dok je Martin vodio Quasimodo je to bio najbolji klub u gradu.

Za glazbeni odsjek sam napravio dva izdanja časopisa Allegro i jedan plakat, za glumce par plakata za studentske predstave. To je bilo više volonterski ali kreativno. Volim medij plakata, ali toga najmanje radim danas, sve je na webu.

Rokovi: kako izlaziš na kraj sa preforsanim zahtjevima klijenta, ili si se okružio ljudima s kojima je ugodno raditi?

DK: Od kad surađujem sa Institutom za Transmedijski dizajn, a to je več više od dvije godine, rokovi nisu problem, okružen sam ljudima s kojima je jako ugodno raditi – Sara (Sara Božanić) sve to odlično vodi i hendla. Znaš i sam, Oleg. Al pošto je u ovom poslu uvijek da ili nema posla ili ga ima previše onda se nekad radi po 16 sati dnevno.

Ili nemaš para pa nemoš nigdi otić, ili imaš previše posla pa nemaš vremena.

Šta si važnog naučio na faksu, šta na poslu?

DK: Faks je bio više iskustvo i učenje iz prakse – iz svojih pogrešaka, nego naučena teorija. Tako i u poslu. Najviše je na mene ostavio utjecaj pokojni Tomislav Lerotić iako se kroz cijeli faks nismo slagali. Ujtecaj u smislu slobode crtanja i kritičkog društveno angažiranog razmišljanja, stvaranja. Naučio me da skice i škrabotine nisu smeće, uvijek je vidio nešto dobro u njima. Za crtanje mi je najviše pomogao akt. U poslu nije dovoljno samo napraviti dobar rad, treba ga i dobro prezentirati inače ne prolazi kod naručitelja. Danas je teško postići “specijalizaciju” pa tako svi sve radimo, to je dobro, puno raznolikog iskustva i novih znanja. Iz svakog medija naučiš nešto novo – web dizajn može promijeniti način tvog crtanja… Ali za biti dobar u svemu potrebno je vrijeme. U poslu je najbolje biti sam svoj šef, što je više glava (klijenata) gori je finalni produkt. Sa druge strane dobro je dijeliti svoj rad sa kolegama, nekad uoče svježim očima nešto što ti više ne vidiš (u smislu dobro riješenje ili smijer kojim da rad ide). šta se tiće rokova uvijek se svima maksimalno žuri i svi kao nemaju dovoljan budžet.. Nikad se zapravo ne žuri! U poslu mi je bilo najteže naučiti postavit cijenu, još uvijek to neznam. Kad se prisilim i kažem više, na kraju kad završim i zbrojim sate shvatim da sam još uvijek rekao premalo.

Čilanje

Si bio kad u Fažani na kontestu i Vladimiru, i zašto ne?

DK: A nisam jebiga. slabo sam obilazio konteste, jedino ove u Velenju i bližoj okolici. Ljeti sam uvijek zaglibio u Splitu. Moran vidit tu mitsku Fažanu više…

Gdje ga najviše čilaš?

DK: Uz rijeku na klupi sa pivom, ili na dvorcu u šumi sa pogledom na grad.

Nabaci neku poruku dizajnerima, umjetnicima i općenito.

DK: Poruka umjetnicima: ne treba sve biti konceptualna instalacija, vratite se slikanju i crtanju. Poruka dizajnerima: ne mora sve biti promišljeno, čisto i po gridu, pustite prostor intuiciji, često iz pogrešaka nastaju dobri radovi.

Općenito: Ako si dobar, pošten i vrijedan život te prvog posere… Ali nakon nekog vremena stvari se poslože i dogode se lijepe stvari. u poslu i općenito.

Ful poetično. Stil, tenks. (NKS)
 

 

NKS_int


  1. Kuiš, odmah je uletio! 

  2. Moja cura ih zove “štabrovi”. Evo link pa češ skužit: link

  3. Vidi knjižicu, kartu, web, spot, spot, knjižicu

  4. DK: Ej. Ma to si krivo skužia. To sam reka da mi je to odah od posla. NKS: A daj svejedno link na bend koj je bio. Ja guglam već pola sata “japanese grindcore band Oddah”. Baš zvuči kao neki đepeniz grajnd bend “ODDAH”. DK: Bia san na Zeni Geva, i zapravo je više noise death jazz metal, i velenjskom bendu Nakajima

  5. Tomislav Lerotić

  6. Vidi: časopis Exo, rokovnik Okovi, Imposter omot za ploču, plakat za Disciplin a kitschme, plakat za Leut Magnetik 

Tags: , , , , , , , , , , ,

RSS 2.0 Both comments and pings are currently closed.