tip se prijavio
i onda mene nagovarao da se javim
i onda nije prošao
a ja da
golub ga je sjebao
i neke dvije ribe
koje crtaju valjda
na istu spiku
poezija
volim ja svoju mamu
volim ja i svog tatu
volim ja i svog brata
i mlađeg i starijeg
volim ja i svoje prijatelje
volim ja i svoje cure
sve svoje bivše
volim poznanike
ali i strance
volim ljude
ali i životinje
volim ja i svoje neprijatelje
volim ja i ona dva tipa što su se zabila u twinse
volim i gargamela isto
sve ja volim
ali foo fighterse nikad
Sanjao sam te noćas
Duboko crna kosa
Vantablack crna
Moje su oči
Izgubljene
Dugo nisam
pogledao šake
iskreno – gledao sam
okolo
djevojke i žene
gledao sam i slike i
skulpture
čitao pasose knjiga
tražio sam Kantovo uzvišeno,
tražio sam Kantovo lijepo
danas sam ih pogledao
i osjetio godine
…
u tom stanu obitava Smrt
čujem je kako noću
između plača i krika
pucketa prstima
njen se dah zavukao
pod žbuku
samo lopovi i ubojice
u ovom sivom gradu
sjene starih i mrtvih
anđeli sa crtama na zapešću
dan je izgubio boju
i zaboravio san
u ovom sivom gradu
samo lopovi i ubojice
Mali debeli
Dizajner
Miluje tipkovnicu
Po cijele dane
Svira i sklada
Mali debeli
Dizajner
O što voli
Helvetiku i Garamond
Imam dvije ruke
Plješćem i čestitam
Svima i svakom
Tko ima dvije ruke
Kao i ja
Sretni ljudi idu svima na kurac.
Super su mi te emisije i serije koje niti ne gledam jer imam drugog posla
Vrijeme je neko mrtvo
Ali pozitivno mrtvo
Nije ono “suho mrtvo”
Nego “lagano puše ali je ok” mrtvo
To mi je najdraže mrtvo
Ako bih ostavio riječ
na stolu
tko bi se usudio reć’
kako to nije
prava igra i
zabrinutost oko budućnosti
i djece i životinja
i svega toga bez nade
Čije bi se ruke
uplest’ dale1
bez jeke i bez sloga
govoreći o množini
jedinstva identiteta
Ako bih znao
kako bi se glavu odvojit’ dalo
i ostavit ono malo što te čini
uronjenog u maslo
u ono bijelo
što ti okružuje tijelo
Bi li to
barem malo
zrikavce utihnulo
izazvane težinom
predmeta pjesme
suhog govora i ulice loja ↩
neko se vrijeme moja stara
opasno furala na sai babu
sai baba ovo, sai baba ono
sai baba knjige (uvijek on na koricama)
sai baba fotke
i na kraju sai babina fotka uokvirena na zidu
spavaće sobe
kažem starom
stari, zašto to toleriraš, jebiga?
vidim da trpi i šuti
a nije mu baš drago
kažem staroj
gle, nije baš ok,
tip je živi šupak, baš se vidi
barem makni tu fotku iz spavaće
ali stara ne jebe
on je svetac, kako to ne razumiješ
on materijalizira prah
i donese mi bočicu sa prahom
to ti je vibuti,
ima ljekovita svojstva
donijela mi prijateljica iz indije
to je trajalo neko vrijeme
i onda ju je polako prošlo
počela je uzgajati cvijeće i povrće
slika je nestala sa zida
za prah ne znam
ali sai baba je
bez obzira što je tvrdio da je besmrtan
umro.
pa razmišljam, palo mi je na pamet
da si kupim dizalicu
da dižem stvari i premještam ih
sa jednog mjesta na drugo
a mogao bih premještati i ljude
na primjer kad pijani klošar
zaspi
ja ga podignem i premjestim
ili ga spustim u more
da vidim da li bi uspio
otplivati do obale
mogao bih pitati skiru da mi osvijetli dizalicu
i da mi nekako spoji
mozak sa reflektorima
pa da se boje mijenjaju ovisno o tome
kako sam raspoložen
dizalica je roza, ok je,
andi je dobre volje,
naći ćemo aute, mali je grad
dizalica je grimizna
klošari su najebali!